U selima širom Balkana, Kavkaza i Mediterana žive ljudi koji i u devetoj deceniji života nikada nisu popili antibiotik. Njihova tajna nije nikakva egzotična biljka niti skupa terapija – to je obični bijeli luk, ali pripremljen na specifičan način koji su njihovi preci savršeno razumjeli. Sirovi bijeli luk je previše agresivan za želudac i mnogi ga ne mogu konzumirati svakodnevno. Ali kada se pripremi po ovom starom receptu – fermentiran u medu – postaje blag, sladak i nevjerovatno moćan lijek koji možete jesti svakog dana bez ikakvih nuspojava.
Zašto fermentacija mijenja sve?
Kada se bijeli luk potopi u med i ostavi da fermentira, dešava se hemijska transformacija. Oštar, ljutkast allicin koji iritira želudac polako se pretvara u stabilnija sumporna jedinjenja poput S-allil cisteina koja su jednako ljekovita ali mnogo nježnija za organizam. Med izvlači sok iz češnjeva, a češnjevi upijaju enzime iz meda, stvarajući sirup koji je snažniji od oba sastojka pojedinačno. Fermentacijom se takođe stvaraju probiotici koji dodatno jačaju imunitet preko crijevne flore.
Od čega sve štiti?
Ovaj preparat je kao štit za cijeli organizam. Jača imunitet stimulacijom bijelih krvnih zrnaca i povećava sposobnost tijela da se bori protiv virusa, bakterija i gljivica. Snižava krvni pritisak opuštajući zidove arterija. Smanjuje loš holesterol i sprječava stvaranje plaka u krvnim sudovima. Reguliše šećer u krvi poboljšavajući osjetljivost na insulin.
Djeluje kao prirodni antibiotik kod respiratornih infekcija. Čisti jetru od toksina. Štiti od parazita u crijevima. Mnogi koji redovno konzumiraju ovaj preparat tvrde da se godinama nisu prehladili niti razbolјeli.
Recept: Fermentisani bijeli luk u medu
Sastojci: 2 cijele glavice bijelog luka (oko 20-25 čenova) i 300 g sirovog nepasterizovanog meda (livadski ili bagremov).
Priprema: Bijeli luk oljuštite čen po čen. Svaki čen blago pritisnite plosnatom stranom noža dok ne pukne – ne gnječite potpuno, samo napravite pukotinu koja će omogućiti medu da prodre unutra. Stavite sve pripremljene čenove u čistu staklenu teglu. Prelijte medom tako da svi čenovi budu potpuno prekriveni.
Zatvorite teglu, ali prvih sedmicu dana nemojte zatvarati potpuno hermetički jer će se oslobađati gasovi fermentacije. Ostavite teglu na tamnom mjestu na sobnoj temperaturi minimum 4 sedmice. Svaki dan ili svaki drugi dan okrenite teglu naopako pa nazad da se med i sokovi ravnomjerno rasporede. Nakon mjesec dana fermentacija je završena – čenovi će omekšati, med će postati tečniji i dobiti zlatno-smeđu boju.
Upotreba: Jedite po jedan čen fermentisanog bijelog luka svako jutro na prazan stomak. Možete ga progutati cijelog ili sažvakati – neće vas peći niti ostavljati neugodan zadah jer je fermentacija neutralizirala oštre spojeve. Kašičicu meda u kojem su stajali češnjevi takođe pojedite ili dodajte u čaj. Ovaj preparat možete konzumirati svaki dan tokom cijele godine. Tegla se čuva na sobnoj temperaturi i može trajati mjesecima – zapravo, što duže stoji, postaje još ljekovitija.