Orasi su vijekovima bili simbol mudrosti, snage i dugovječnosti, ali među starim Slovenima postojalo je neobično vjerovanje koje je mnoge odvraćalo od sadnje ovog drveta u blizini kuće. Smatralo se da orah nosi posebnu energiju i da njegovo prisustvo može uticati na sudbinu domaćinstva.
Prema narodnim predanjima, veliki orah u dvorištu mogao je da donese neslogu među ukućanima, bolest ili dugotrajnu tugu. Vjerovalo se da gusta sjenka koju stvara skriva „teške sile“, zbog čega su stariji ljudi često savjetovali da se drvo sadi dalje od mjesta gdje porodica provodi najviše vremena.
Jedno od najpoznatijih vjerovanja govorilo je da čovjek koji posadi orah neće dočekati da drvo dostigne punu veličinu. Zbog toga su mnogi izbjegavali sadnju, smatrajući da prizivaju lošu sreću. Takve priče prenosile su se s koljena na koljeno i postale dio narodnog nasljeđa.
Međutim, savremena nauka ne potvrđuje nijedno od ovih vjerovanja. Stručnjaci objašnjavaju da je razlog zbog kojeg ispod oraha često ne raste drugo bilje zapravo prirodna supstanca nazvana juglon, koju drvo ispušta u zemljište. Upravo ta pojava vjerovatno je doprinijela nastanku brojnih mitova i legendi.
Iako su naši preci imali svoje razloge da budu oprezni, danas se orah smatra izuzetno vrijednim drvetom. Njegovi plodovi bogati su vitaminima i zdravim mastima, a samo drvo može živjeti više od stotinu godina.
Da li je orah zaista donosio nesreću ili su ljudi jednostavno pokušavali da objasne prirodne pojave koje nisu razumjeli? Odgovor vjerovatno leži negdje između narodnih vjerovanja i stvarnosti.
Jedno je sigurno – priče o „ukletom“ orahu i danas bude znatiželju i podsjećaju nas koliko su naši preci poštovali prirodu i njene tajne.